"Ova borba koja sada traje je borba između mračnog vremena, srednjeg vijeka i moderne Europe 21. stoljeća poput npr. Njemačke, Finske ili Austrije gdje je zdravstveni odgoj na temeljima, kakvim smo ga mi osmislili, već 30 godina." – Tako je ministar Jovanović u kratkom intervjuu okarakterizirao prirodu aktualnog društvenog razdora u zemlji, a time i indirektno ukazao na stanje javnog dijaloga i stanje Hrvatskoga društva uopće.
Jasno je vidljiva jedna metapriroda svih rasprostranjenih ideologija u Hrvatskoj. Sve su prožete plemenskim moralom i potpuno sigurne u vlastitu ispravnost do te mjere kada davanje argumenata za potporu stava uopće više ni ne pada na pamet ni jednoj strani, a pomisao na kompromis naziva se herezom. Dok se opozicija u najvišoj mjeri oslanja na autoritet Objave, Boga i Crkve, vladajući se pozivaju na autoritet razvijenih država – kao da njihova ekonomska stabilnost proistječe iz uvedenih seksualnih odgoja i legalizacije gay brakova. Očiti non sequitor vrijedan ismijavanja.
Mogao sam umjesto Jovanovićeve izjave slobodno citirati gotovo beskrajno mnogo facebook komentara prosječnih Hrvata koji ili govore o homoseksualcima kao bolesnicima, ili o oponentima za njihovo pravo na brak kao nazadnim, zadrtim seljačinama koji mrze. Dijalog je prividan, on ne postoji. Jedino što se odvija je demoniziranje protivnika, proces koji samo još dodatno onemogućuje ikakav budući dijalog.
Već dugo, sve od domovinskoga rata, nismo imali tako vidljiv i snažan plemenski moral. Samo što ovoga puta imamo dva, a ne jedno pleme u državi Hrvatskoj, a time porast bitnosti ideološkoga opredjenjenja stvara unutardržavnu diviziju umjesto unutardržavne kohezije.
U proponiranju polarizacije, nažalost, kao što je i jasno vidljivo, sudjeluju vladajući, koji se prema velikoj porciji naroda koji ih je izabrao odnose kao prema stoki čije mišljenje nije bitno. Time prirodno dolazi i do ekstremizacije toga dijela populacije, ekstremizacija koja često ima samo negativne konzekvence po one koji su ju nečime izazvali.
Možda bi se i smijelo reći to da je vlada samim svojim ponašanjem, na isti način kao što je Ruži Tomašić osigurala mjesto u europskome parlamentu, u svojemu inkubatoru potpuno slučajno uzgojila i inicijativu „U ime obitelji“, koja je, kao što svi već znamo, skupila preko 700 tisuća potpisa za provođenje referenduma za mjenjanje ustava.
Osobno nisam siguran jesu li Jovanović, Milanović i ekipa sebi napravili veliku političku štetu. Možda se oslanjaju na to da njihovih istomišljenika ima dovoljno pa da ne moraju biti uljudni prema drugim Hrvatima kako bi ostali na vlasti. Možda nisu političku štetu, ali su sigurno napravili štetu vlastitoj društvenoj ideologiji i svima onima koji su za uvođenje predloženog seksualnog odgoja i legalizaciju gay brakova. Summa summarum, nisam siguran bi li osobe liberalnog svjetonadzora njih uopće u ovome trenutku i trebale podržavati. Vjerojatno da, jer nije baš da imaju alternativu, ali bi ih trebali itekako prozivati za nedostatak demokratičnosti i inzistirati na poboljšanju dijaloga sa neistomišljenicima.
Još i najtragičnija činjenica je širi ekonomsko-politički kontekst u kojemu ova divizija prosperira, a to je ekonomska recesija. Zapravo, kada bi htjeli biti terminološki ispravni, situaciju bi nazvali ekonomskom depresijom, jer već puno dulje od dvije godine stabilno pada naš BDP. I tako se oko nas pola Europe raspada, Turska je u gotova pa u stanju građanskoga rata, Amerika nam čita e-mailove i sluša telefonske pozive, svako malo se zatvori neka velika, do unazad nekoliko godina uspješna hrvatska firma, a one još koliko-toliko profitabilne se naveliko rasprodaju strancima, a mi, kao u transu, raspravljamo o Judith Reisman i homoseksualcima. Ne mislim da te teme nisu bitne, ali nisu najvažnije. Tko se uopće može ženiti i imati obitelj, pa bio on homo ili heteroseksualac, ako nema novaca niti za osnovne životne potrebe? No ne bih previše širio temu i išao u detalje.
Ova velika polarizacija je jedna velika distrakcija i paraliza. Fragmentacija već previše fragmentiranog društva. U zamjenu za nezdravu političku apatiju koja je vladala zadnjih godina, kulturni rat nas je aktivirao, ali zato usmjerio na krive ciljeve, podjelilo nas bez obzira što imamo izuzetno važnih zajedničkih interesa za koje se moramo boriti.
Ukoliko se stvari nastave kako sada idu, pitanje je koliko je mutna i neprohodna močvara ludosti u koju ćemo zajednički zaglibiti. Osobno mislim da bi se trebalo boriti za slobodu govora i inzistirati na dijalogu, jer bez njega otvaramo vrata ekstremizmu i dogmatskom mišljenju, koje nam kroz povijest nikada nije donijelo ništa dobroga.
|
